недеља, 30. новембар 2014.

Nešto diše u mojoj tortII - ilustracije i biografija Relje Antonića

Dok se u prvoj elektronskoj zbirci "Nešto diše u mojoj torti" nije moglo naići na ilustracije, drugu zbirku novogodišnjih priča strave i užasa, "Nešto diše u mojoj tortII" ilustracijama je obogatio Relja Antonić, mladi umetnik iz Šapca.

Relja Antonić je rođen u decembru 1988. godine u Šapcu, gde je završio i Gimnaziju. Upisao je dizajn i grafiku, mada namerava da se posveti sedmoj umetnosti. Bavi se crtanjem, slikanjem, pisanjem i stripom. Trenirao je kendo i treniraće ga ponovo.
Rado će priznati da je nefunkcionalan u prostoru-vremenu, a i dalje nije siguran koju od svojih ideja ili koji od započetih tekstova da pretoči u svoj prvi roman (mada su pojedini tekstovi postali zasebni, rastući entiteti koji se sami ispisuju). Ima iza sebe niz pripovedaka, ali nije objavljivan još od osnovne škole. Takođe, ima oko sebe krug sačinjen od nekolicine pisaca s kojima se dopisuje (i to na pravoj hartiji) i takmiči ko je ostao više anoniman. Moguće je da ipak na neki način sarađuje sa društvom “Lazar Komarčić”.
Autor je jednog kratkog (i buđavog) filma kog se upravo sada odriče, i drugog, na brzinu skarabudženog, koji planira da rimejkuje i (malčice) popravi. Uradio je nekoliko serija portreta i (uglavnom) karikatura ljudi u šabačkom Irish Pub-u i dece na slavlju megamarketa Roda, i za to mu je čak plaćeno. Takođe je ilustrovao zbirku poezije šabačkog autora Željka Pantelića, i za to mu je, takođe, plaćeno. Nada se da će mu jednog dana biti plaćeno za ilustracije i ulja na platnu koja priprema za prodaju.
Relja i dalje živi u Šapcu (na žalost, ili na sreću) i očekuje da stekne uticajne poznanike koji bi ga častili pićem.



Krmapus diše u mojoj torti

Pored ilustracija, Relja je priložio i priču "U planinama, tama" koja će ubrzo biti objavljena na našem blogu, a nestrpljivi je mogu pročitati i u zbirci.

субота, 29. новембар 2014.

Zbirka "V" u Blicu


Konkurs za učešće u zbirci "Nešto diše u mojoj tor3"

Tokom 2014. godine ekipa Esnaf V odlučila je da osveži postavu za pripremanje novog elektronskog izdanja novogodišnjih horor priča "Nešto diše u mojoj tor3", te je raspisala javni konkurs za najbolje novogodišnje horor priče koje će se naći u zbirci. Konkurs je završen, a pristiglo je čak 40 radova, pa će ovogodišnje izdanje zbirke ispratiti i specijalno desert-izdanje "Novi kolači". Rezultati konkursa biće objavljeni 15. 12. 2014. godine.





Fotografije i snimci sa promocija zbirke "V" i "Nešto diše u mojoj tortII" u Novom Sadu i Kruševcu,

Promocija zbirke "V" u klubu CK13, u Novom Sadu, 20. 3. 2014.



Autori: Saša Robnik, Radoslav Slavnić, Goran Segedinac, Boris Mišić, Relja Antonić, Milka Knežević Ivašković

Promocija zbirke "V" u Kruševcu, 28. 4. 2014.

Priprema: Saša, Raša i Miljan (oraganizator promocije)




Nastup

Epilog

Intervju sa Miljanom Markovićem povodom organizacije promocije zbirke "V" u Kruševcu možete pogledati OVDE, a video sa promocije OVDE!


Zbirka "V" - trejler i video sa RTV-a

Trejler za zbirku "V" možete pogledati OVDE, dok intervju sa autorima možete pogledati OVDE!
Ponuda u Vulkanu:
http://www.knjizare-vulkan.rs/V-FANTASTICNE-PRICE-IZ-RAVNICE-36550

A tu su i prvi čitaoci iz Kruševca (foto by Miljan Marković):




Remix Press, HellyCherry, Afirmator i Beleg o Zbirci "V"

Isti tekst objavljen je na svim sajtovima, a kaže ovako:

Zbirka „V – fantastične priče iz ravnice“ rezultat je entuzijazma i saradnje deset autora i autorki rođenih u Vojvodini ili onih koji trenutno žive tamo, kao i dobre volje velikog broja ljudi otvorenog uma, spremnih da ovakve projekte podrže.
Naime, tri autora iz Novog Sada došla su na ideju da svoje poznanike sa raznih foruma posvećenih žanrovskoj književnosti i filmu (najviše naučnoj fantastici i hororu) okupi u grupu ljubitelja fantastike, ubrzo prozvanu „Esnaf V“, i da se domaćoj čitalačkoj publici predstave u vidu zbirke fantastičnih priča sa centralnim motivom područja Vojvodine.
Grupi se ubrzo pridružuju i autori iz ostalih gradova (Subotice, Rume i Beograda), i fantastične i horor priče uokvirene zadatim motivom počinju da pristižu, a tematska zbirka dobija prvobitni oblik. Bez ikakvih finansijskih sredstava na raspolaganju, autori rukopis dostavljaju velikom broju srpskih izdavača žanrovske književnosti, ali zbog aktuelne situacije u domaćem izdavaštvu, ne nailaze na očekivani odgovor. Ipak, ne bivaju obeshrabreni, već nastavljaju sa samostalnim uređivanjem i ispravljanjem priča, a za pomoć se obraćaju iTamari Lujak, koja im izlazi u susret sa mnoštvom konstruktivnih komentara, sugestija i saveta.
U međuvremenu, isti autori odlučuju da javnosti predstave i zbirku novogodišnjih horor priča „Nešto diše u mojoj torti“, ali ponovo mučeni nedostatkom novca, rukopis biva plasiran u elektronskom formatu, moguć za besplatno preuzimanje.
Oduševljeni odzivom domaće publike, ne dozvoljavaju da projekat zamre, te i 2013. godine, takođe u elektronskoj formi, a uz pomoć još zainteresovanih autora žanrovske književnosti, kao i ilustratora, publici poklanjaju drugi deo novogodišnje antologije, „NEŠTO DIŠE U MOJOJ TORTII“, koja se takođe može preuzeti besplatno.
U međuvremenu, nove priče pristižu u zbirku „V“, uz sve veći broj zainteresovanih autora. I dalje bez finansijskih sredstava, autori se odlučuju da projekat obznane javnosti i zamole sve zainteresovane za pomoć u realizaciji. Preko sajta Indiegogo lansiraju crowdfunding kampanju, u pokušaju da prikupe neophodan novac za štampu i izdavanje, što im ubrzo, zahvaljujući poštovaocima pisane reči širom sveta, i uspeva.
Zbirka „V – fantastične priče iz ravnice“, nakon velikih izmena, ubrzo biva ukoričena, kao izdanje IP preduzeća „NNK internacional“, a pred publikom predstavljena na januarskom sajmu knjiga u Domu omladine u Beogradu, 2014. godine.
Zbirka će uskoro biti promovisana kroz susrete sa publikom, a vrlo brzo će se naći i u knjižarama. Dotle, svi zainteresovani zbirku mogu da naruče po pretprodajnoj ceni preko Facebook stranice zbirke ili preko adrese: zbirkav@gmail.com.

Sadržaj:
Andrea Baskin – “Plavo”, “Violina”
Boris Mišić – “Daca i Huan”,  “Daca u gradu tame”
Goran Segedinac – “Salaš”,  “Pod krošnjom”
Damir Mikloš – “Zov ravnice”
Igor Ivanišević – “Desankina biblioteka užasa”
Ivica Milarić – “Auto-ekskurzija”
Milka Knežević Ivašković – “Motel”
Oto Oltvanji – “Nećeš nam lagati”
Radoslav Slavnić – “Zlatna deca, zlatne godine”,  “Trulež, meso i sitni kolači”
Saša Robnik – “Ljubiša dolazi noću”,  “Tako je govorio tata”, “Oči lovca”

Zbirka "V"

Zbirka "V" zapravo je prvi projekat oko kojeg se Esnaf V okupio. Reč je o zbirci fantastičnih priča iz ravnice, sa zajedničkim motivom vojvođanskog tla, u štampanom izdanju. Zbog finansijskih teškoća, ovaj projekat je mirovao, dok se publika sladila tortom, a autori preko sajta Indiegogo od ljubitelja žanrovske proze prikuplja sredstva za štampanje i objavljivanje zbirke. Najzad, po ispunjenju predviđenog cilja i prikupljanju neophodnog iznosa za štampu, zbirka "V - fantastične priče iz ravnice", objavljena je za IP "NNK Internacional", na samom početku 2014. godine.

Sadržaj:
Andrea Baskin
Plavo
Violina

Boris Mišić
Daca i Huan 
Daca u gradu tame 

Goran Segedinac
Salaš 
Pod krošnjom 

Damir Mikloš
Zov ravnice 

Igor Ivanišević
Desankina biblioteka užasa

Ivica Milarić

Auto-ekskurzija

Milka Knežević Ivašković
Motel 

Oto Oltvanji
Nećeš nam lagati 

Radoslav Slavnić

Zlatna deca, zlatne godine 
Trulež, meso i sitni kolači

Saša Robnik
Ljubiša dolazi noću
Tako je govorio tata 
Oči lovca 






"Torta 2", "Povratak Torte", ili "Nešto diše u mojoj tortII"?

O rep 2013. godine grupa autora Esnaf V okačila je pričama bogatiji nastavak novogodišnje horor tragedije, te ljubitelje žanrovske proze obradovala još jednim uzdisajem  Horor torte.

"Nakon uspeha prošlogodišnje zbirke, sa zadovoljstvom ćemo vam zagorčati i ovogodišnju trpezu. Od sutra su na ovoj stranici dostupni linkovi za preuzimanje nove kolekcije strave, upakovane u slatki format vaše omiljene torte." 

Sadržaj:

Sandra Maksimović - S one strane prozora
Ivica Milarić - Trake
Saša Robnik - Okno K-14, Azra
Milka Knežević-Ivašković - Nećeš pogoditi ko dolazi na večeru
Igor Ivanišević - Anđela
Andrea Baskin - Krokodil
Damir Mikloš - Uspavanka za Beliala
Vladimira Becić - Novi početak
Goran Segedinac - Major
Pavle Zelić - Deda Mraz sa Odeljenja "B"
Miloš Petković - Darovi iz sanduka
Lada Vukić - Requiem
Radoslav Slavnić - Mišolovka
Nenad Pavlović - Trepti zvezda crvenim okom
Relja Antonić - U planinama, tama
Boris Mišić - Igra krvi i prašine

Besplatno preuzimanje PDF fajla:https://www.mediafire.com/?x90dmlbdd14vywa


Fotografije sa promocija u Novom Sadu, Rumi, Subotici i Kragujevcu

Promocija u klubu "Buka pod Rumom", u Rumi, 27. 12. 2012.

Najava

Stubovi kulture...

Boris, Saša, Raša i Đole (odgovoran za prethodnu fotografiju)

Promocija u klubu knjižare "Serendipiti", u Novom Sadu, 28. 12. 2012.

Masa (autori fotografisali)

Promocija u Subotici, 29. 12. 2012.

Promo materijal

Stevan Šarčević

Boris Mišić

Andrea Baskin

Pokloni & grickalice

Promocija u SKC-u, u Kragujevcu, 16. 3. 2013.

Najava

Promo

Igor i Andrea

 
Masa

Još jedan posetilac...

Sumnjiva kesica čaja

Fotografije i snimci sa promocija u Beogradu i Pančevu

Promocija "Torte" u SKC-u, u Beogradu, 8. 2. 2013. godine.



Valjana najava

Promo materijal

Autori bistre: Radoslav Slavnić, Saša Robnik, Igor Ivanišević, Andrea Baskin, Milka Knežević Ivašković, Boris Mišić


Masa
Za kaver na Fejsbuku

Epilog

Promocija "Torte" u klubu "Elktrika", u Pančevu, 9. 2. 2013. godine.

Masa

Igor i Andrea

Video-izveštaj sa promocije u Pančevu možete pogledati OVDE!

Prikaz zbirke "Nešto diše u mojoj torti" na sajtu HellyCherry

Svako u mozgu posjeduje određene prekidače koji se pale i gase prilikom apsorpcije određenih riječi, fotografija, skica, filmova i muzike. Jedan od mojih prekidača jučer je u potpunosti slupan i svi osigurači su iskočili iz svojih ležišta nakon što sam ugledao naslovnu (elektronsku) koricu ove horror antologije mladih i malo mlađih srbijanskih pisaca. Sam omot i naslov koji nevjerovatno vuku na davno zaboravljene užase horror kinematografije osamdesetih i VHS kultove bili su dovoljan razlog da pružim priliku devetoro autora i autorica koji su u ovu zbirku uglavili užase iz svojih glava. "Nešto diše u mojoj torti" je horror antologija sa specifičnom tematikom - sve priče vezane su usko ili malo šire za trideset i prvi decembar, doček još jedne Nove godine. No u vremenu, razbacane su od sadašnjosti do ne tako daleke prošlosti. Da sad ne bih išao previše u otkrivanje detalja priča, više ću vam reći šta možete očekivati od autora koji su zastupljeni u ovom djelu. Bez obzira na čemu zasnivali svoj ukus i afinitete prema horroru kao umjetnosti, to ćete dobiti čitajući ovu zbirku. Od priča koje su opisima skupe, pa sve do onih koje su namjerno tematski u domenu Sleepaway Campa, svaka priča u ovoj zbirci naići će na svoju publiku i sumnjam da će ikome biti dosadno. Radi se o horroru koji odašilje trnce uz kičmu i niz ne samo nasiljem, već i poprilično stravičnom atmosferom, čak donekle i socio-političkom kritikom ljudi i životinja ovih prostora. Upečatljivi su likovi koji gamižu i dišu u ovoj torti: od gej zajednice koja igra smrtonosnu igru svakog trideset i prvog decembra gdje se ne zna ko je zapravo pozitivac, a ko negativac do zadnjeg momenta, pa na vojnike koji vole kurve što jebu među ruševinama spaljenog sela negdje u Bosni. Ima tu i divova čiji ožiljci svjedoče o paklu kroz koje su provukli druge samo zarad vlastite zabave i ludila, ali i vampirica buržuja kakve na ljudska bića gledaju sama kao na komad mesa, gdje cijela atmosfera neodoljivi podsjeća na Roijeve epizode Dylan Doga. Zanimljiv spektar ličnost i toliko svjetski da bez ikakvih problema možete u glavi odrolati filmsku rolu sa svjetski priznatim glumcima dok čitate ova djela. Andrea Baskin, jedna od autorica, uradila je i lekturu knjige, i priznajem da iako sam našao nekoliko zareza na mjestima gdje ih ja ne bih stavio, lektura je odrađena zaista OK i neće vas nijedan moment u knjizi bosti u oči. Imam li zamjerku? Suštinski, ama baš nikakvu. Knjiga je dostupna u vidu besplatnog downloada na oficijelnoj Facebook stranici u tri popularna elektronska formata i iako će to ljubiteljima tradicionalnog formata i papira možda pomalo zasmetati, vjerujte da ne smijete propustiti ovo djelo samo zbog formata. Na kraju krajeva, PDF na stick, stick u kopirnicu i napravite sebi papirnu kopiju. I čuvate je u plastičnom omotu za VHS kasete. "Nešto diše u mojoj torti" predstavlja super-zanimljivu, zabavnu i pažnje vrijednu antologiju horrora iz Srbije. Sa autorima koji dišu i pišu poput Barkera ili Victora Millera, teško da možete fuliti. PREPORUKA!

Autor teksta: Arnel Šaran Šarić

Izvor: HellyCherry

Recept za „Horor Tortu“ – Kako zamesiti antologiju strave i užasa? (od ideje do promocije)

Budući da je redakcija Remix Press portala u prethodnim člancima upoznala čitaoce sa pričama i autorima zastupljenim u prvoj domaćoj novogodišnjoj antologiji strave i užasa, ovaj tekst ispratiće sam proces realizacije, promotivne aktivnosti i motivaciju autora koja se krije ispod kore torte od zgrušane krvi.
Celokupna ideja o zajedničkom, udruženom stvaralaštvu potekla je iz poznanstva i saradnje Borisa Mišića i Saše Robnika. Poznanstva sa ostalim autorima preko socijalnih mreža, foruma i portala, omogućila su im da oforme kružook entuzijasta, starijih i mlađih pesnika i prozaista koji su želeli da daju lični doprinos ovom projektu.
Nakon uspešne saradnje na projektu čiji se rezultati očekuju – pa će o njemu nešto kasnije biti reči – grupa autora odlučila je da čitaocima za novu godinu pokloni deo svog stvaralaštva. Osam autora iz pomenute zajednice odgovorila je na predlog Gorana Segedinca o antologiji novogodišnjih priča strave i užasa (Andrea Baskin, Boris Mišić, Igor Ivanišević, Ivica Milarić, Milka Knežević Ivašković, Radoslav Slavnić, Saša Robnik i Stevan Šarčević).
Najbitniji momenat u konceptu projekta koji je poneo radni naziv „Nešto diše u mojoj torti“, na šaljivi predlog Saše Robnika, odnosi se na to da je antologija trebalo da bude dostupna svima i potpuno besplatna. Upoznati sa prilično surovim okolnostima u domaćem izdavaštvu, kao i sa nepogodnostima štampanja publikacija, autori su se odlučili za eksperimentalni pristup, sve popularniji na zapadu, a polako i u našim čitalačkim krugovima.

Patnja na početku


Reč je o online izdavaštvu i elektronskom publikovanju sadržaja koje, za razliku od štampanja publikacija, ne zahteva ogroman finansijski ulog, pa je samim tim omogućeno i besplatno preuzimanje proizvoda. Krenuvši od želje da budu čitani, umesto od sanjarenja o spisateljskoj karijeri i novčanoj dobiti, autori su u „Horor Tortu“ uložili samo entuzijazam, slobodno vreme, dobru volju i nešto više od pedesetak hiljada slovnih znakova između kojih su utkali svoju viziju novogodišnjeg masakra. U želji da budu potpuno nezavisni od tradicionalnog izdavaštva, pa samim tim i u mogućnosti da svoje delo podele besplatno, autori su, u fanzinskom i DIY duhu, samostalno realizovali ceo projekat – od pisane reči, preko uredničkog „zahvata“, lekture, korekture, pa sve do korica, marketinga i promotivnih aktivnosti.
Komunicirajući preko interneta, autori su jedni drugima davali sugestije u vezi sa pričama i urednički ih disecirali, a za lekturu su zadužili Andreu BaskinGoran Segedinac je obavio tehnički deo posla i tekstove zapakovao u PDF format za čitanje na kompjuteru, kao i u elektronske publikacije koje je moguće čitati na mobilnim telefonima i sličnim uređajima. Radoslav Slavnić je dizajnirao naslovnu stranu, po ugledu na plakate horor filmova B produkcije, čiji ga je senzibilitet podsećao na ono što su i sami radili. Upravo zato ovaj projekat ne možemo nazvati knjigom u pravom smislu te reči, već „Horor Tortom“ od raznolikih sastojaka, koju je umesila grupa entuzijasta.
Potpuno samostalno autori su pristupili i marketingu, koristeći mogućnosti koje pruža internet. Vesti o svom projektu raširili su po sajbersvemiru kroz raznolike kampanje na poznatim socijalnim mrežama, forumima, sajtovima i portalima.

Zadovoljstvo na kraju


Ohrabreni neverovatnim odzivom čitalačke publike i velikim brojem preuzimanja, autori održavaju i tri promocije, u Rumi, Novom Sadu i Subotici, a zakazuju i slične promotivne aktivnosti za januar. Prilikom poseta knjižarama i promotivnim mestima, autori su delili i besplatne primerke svoje torte, na CD-ovima.
Promociju u Rumi, na kojoj su govorili Boris Mišić, Saša Robnik i Radoslav Slavnić, u klubu „Buka podRumom“, ispratilo je i druženje sa mnogobrojnim rumskim pesnicima, strip-crtačima, prozaistima, aforističarima i ilustratorima. Sutradan, u novosadskoj knjižari „Serendipiti“ trojcu od prethodne večeri pridružili su se i Goran Segedinac i Ivica Milarić, koji su govorili kako o nastanku i formi zbirke, tako i o savremenim temama vezanim za pisanje i izdavaštvo i teoriju horor žanra. Poslednja promocija u 2012-oj godini, održana je u Subotici, u knjižari „Plato“, na kojoj su od autora prisutni bili Andrea Baskin, Boris Mišić i Stevan Šarčević.

Prva postava: Goran Segedinac, Radoslav Slavnić, Ivica Milarić, Stevan Šarčević, Saša Robnik, Andrea Baskin, Boris Mišić


U budućnosti, autori planiraju realizaciju sličnog projekta, kao i nastavak „Horor Torte“, a dotle vam žele srećne praznike i lep novogodišnji provod!
Autor teksta: Radoslav Slavnić
Izvor: RemixPress

Poklon masakr – osvrt na antologiju novogodišnjih horor priča „Nešto diše u mojoj torti“

U duhu novogodišnjih praznika, bacićemo pogled na nedavno objavljenu antologiju novogodišnjih horor priča „Nešto diše u mojoj torti“.
Antologija predstavlja prvi realizovan projekat kružoka sastavljenog od devet autora i autorki, a kako smo saznali, ne i jedini.Elektronska antologija horor priča sa zajedničkim motivom novogodišnjeg masakra plod je zajedničkog rada devet autora (Andree Baskin, Borisa Mišića, Gorana Segedinca, Igora Ivaniševića, Ivice Milarića, Milke Knežević Ivašković, Radoslava Slavnića, Saše Robnika i Stevana Šarčevića).
U planovima za budućnost autori navode još jednu antologiju, ovog puta sa drugačijim objedinjujućim motivom, a i u drugačijoj formi – štampanoj.
No, posvetimo se ovog puta „Torti“. Iza krvave naslovnice koja prkosi svim zakonima estetike i najavljuje stravu koja nas očekuje na stranicama ove antologije, nailazimo na mistični, ali i posve duhoviti predgovor, kojim nas autori upozorovaju na užas sastojaka od kojih je torta napravljena, a isto tako žele i srećne praznike i dobar novogodišnji provod.
Nešto više o samim pričama saznajemo od Kristijana Šarca, saradnika sajta SF-Serbia (www.sf-serbia.com) na kojem je prvi put i objavljen njegov prikaz ove antologije:
Andrea Baskin, mlada spisateljica koja iza sebe već ima jedan roman (Čovek bez lica), donosi nam priču “Ko se zadnji smeje”. Mark, Sendi i Džesika novu godinu dočekuju u prirodi uz logorsku vatru, pričajući urbanu legendu o kasapinu koji otima devojke (priča me je podsetila na seriju “Da li se plašite mraka”, ko zna, možda i bude ekranizirana).
Boris Mišić je naš saradnik, koji iza sebe ima iskustvo pisanja za razne fanzin listove, nam dolazi sa pričom “Noćna straža”, u kojoj nam donosi novogodišnju noć na ratištu, među ruševinama nepoznatog sela u Bosni, gde vojnici prave orgije sa lakom ženskom iz obližnjeg gradića, ali nešto iz magle ih vreba…
Goran Segedinac je od ranije poznat publici po svojoj zbirci kratkih horor priča “Iznutra” (ako niste čitali, ispravite to što pre). On nam se predstavlja sa dve priče. „Poklon“ je priča u kojoj mladi bračni par slavi novu godinu dan ranije. Deda mraz će im doneti nezaboravan poklon… „Praznik“ je priča o majci koja i u smrti čini sve za svoje dete.
Igor Ivanišević nam stiže sa debitanskom pričom. “Gong” je gotski horor (ne bih se začudio da su spisatelju uzori Vajld i Po) o neprekidnom protoku vremena i ma kakvu mi uobrazliju stvorili ogledalo će uvek videti istinu.
Ivica Milarić već ima desetak objavljenih priča na raznim mestima, a ovde nam stiže sa pričom “Tetsuo i Čekić”. U njoj pratimo dvojicu japanskih ubica koji rešavaju probleme domaćoj porodici, a to su suparnički tabor i nova droga na tržištu koja može da izmeni svet. No, da li će nam se dopasti promene koje nosi supstanca…
Milka Knežević Ivašković, tvorac šest romana i nekoliko zbirki, ovom prilikom nam stiže s pričom „Poklon za lanjske snegove“, u kojoj je glavna junakinja ludo zaljubljena u svog doktora (očigledno psihjatra), koji se drži na profesionalnoj distanci. A junakinju kroz priču prati Rudolf (za koga više ni sam ne znam dal je brat ili druga ličnost). A da bi sve bilo fino i krasno, naša junakinja pravi plan po kom će zauvek biti jedno sa svojim ljubljenim…
Radoslav Slavnić je još jedan saradnik našeg portala, iza sebe ima jedan roman (“Nemezis”), a ovde nam stiže s pričom „Partija“, u kojoj nam priča koliko je teško biti drukčije seksualno orjentisan u Srbiji. A ako vas uz to pritiska užas jedne noći, život može postati neiždrživ, baš takav slučaj je sa glavnim junakom ove priče Markom. Uz sve to, svaka novogodišnja noć nosi i igru sa sobom, igru na život i smrt. Pred Markom je iskušenje koje će ga dovesti dotle, da bira ostati čovek ili i sam postati monstrum…
Saša Robnik je poznat po svojoj zbirci priča (“Anđeli na kocki šećera”). Ovde nam donosi pripovest „U magli“ u kojoj se dva prijatelja voze pustopoljinom Romanije, no umesto laganog puta kući ulaze u zonu sumraka. Put će ih odvesti ravno s onu stranu Života/smrti…
Stevan Šarčević je zastupljen u više zbirki kratkih priča. A u tortu je umesio dve priče. “Frekvencija” nas vodi na sud, gde optuženi roker deluje kao da nade nema (optužba glasi: “Muzikom naveo na samoubistvo više ljudi”). A onda obrt, čudesna advokatica ga ipak izvlaći. Ako ste mislili da advokatica neće imati rendevu sa đavolom i tu ste grdno pogrešili (jer logično spasila je krivca)… „Ponoćna zvona“ su priča o studentu koji je šmokljan, a biva pozvan na novogodišnju žurku od strane žešče ribe. Njegov dolazak je odmah primećen, i tako vođen sigurnom rukom domaćice odveden putem alkohola i orgija, ali to nije sve… Nadam se da nisam previše otkrio i da će te i sami pročitati ove sjajne i raznovrsne priče.
Iz znatno opširnijeg komentara Lidije Beatović, objavljivane spisateljice naučne fantastike, izdvojili smo sledeće:
Odmah da priznam: i pored njegove knjiške forme, ja ovo izdanje nisam smatrala „knjigom“ tokom čitanja. Nema ničeg negativnog u ovom mom zapažanju, naprotiv, ali tome ću se vratiti kasnije.
Za razliku od autorske zbirke u kojoj autori početnici nude desetak jedan-drugom-generički-sličan radova, ovde se otvara veća mogućnost da u nekolicini priča različitih autora i različitih svetonazora nađete nešto za sebe, a već to samo po sebi više opravdava postojanje samog izdanja. Isto tako, ovo je izdanje koje ne traži ama baš ništa što dobronameran čovek ne bi bio u stanju da pruži: ne traži pare, ne uzima tržište, ne očekuje ama baš ništa osim prilike da dođe do onih koje će možda zanimati. Tako da, oni koji to mogu i žele neka pomognu savetom i prilogom, a oni koji to nisu stanju, nek se prisete da u svetu u kom ionako već cvate hiljade svakoraznih cvetova i ovaj ima jednakog prava na svoje parče neba.
„Torta“ je, još jednom ponavljamo, novogodišnji poklon devet autora svim ljubiteljima žanrovske proze i potpuno je besplatna za preuzimanje.

Izvor: RemixPress
http://remixpress.com/poklon-masakr-osvrt-na-antologiju-horor-prica-nesto-dise-u-mojoj-torti/

Torta u Subotičkim novinama


NEŠTO DIŠE U MOJOJ TORTI - utisci by Ivana Cvijić


Ljudi moji ja bolji tortu nisam probala! Ova torta se prosto guta u jednom zalogaju ... ili ako baš nemate vremena u dva. Ja moram da istaknem svoja dva favorita, dva omiljena parčeta: "Ko se zadnji smeje..." i "Partija" su najsleđe gorko iskustvo koje sam probala  Daleko od toga da je ostatak torte loš. Nije, odličan je! Samo je valjda pravilo da svako ima svoje omiljeno parče. A ja, ja nekako uvek poručkam dva 
Jako bih volela da ovu torticu jednog dana dobijemo u fizičkom formatu. 
Hvala vam na odličnoj zbirci.

NEŠTO DIŠE U MOJOJ TORTI - recenzija by Kristijan Šarac


Volite torte? Volite horore? Volite nove godine? E ako je tako, imam pravu poslasticu za vas sladokusce... Zbirka priča “Nešto diše u mojoj torti” nam dolazi kao novogodišnji poklon od strane devet autora. Većina ih je već poznata u žanrovskim krugovima, ali neki su skoro pa debitanti.

Potrudiću se da ne spojlerišem previše (da biste i sami mogli uživati u čitanju), vi pripazite da se ne navučete na tortu, predmjevam da krem nije samo od jagoda. Pa da bez daljnjeg oklevanja krenem sa predstavljanjem...


Andrea Baskin mlada spisateljica koja iza sebe već ima jedan roman (Čovek bez lica), nam donosi priču “Ko se zadnji smeje...” Mark, Sendi i Džesika novu godinu dočekuju u prirodi uz logorsku vatru, pričajući urbanu legendu o kasapinu koji otima devojke (priča me je podsetila na seriju “Da li se plašite mraka”), ko zna možda i bude ekranizirana.

Boris Mišić je naš saradnik, koji iza sebe ima iskustvo pisanja za razne fanzin listove i dolazi nam sa pričom “Noćna straža”, u kojoj nam donosi novogodišnju noć na ratištu, među ruševinama nepoznatog sela u Bosni, gde vojnici prave orgije sa lakom ženskom iz obližnjeg gradića, ali nešto iz magle ih vreba...

Goran Segedinac je od ranije poznat publici po svojoj zbirci kratkih horor priča “Iznutra” (ako niste čitali, ispravite to što pre). On nam predstavlja dve priče. “Poklon” je priča u kojoj mladi bračni par slavi novu godinu dan ranije. Deda mraz će im doneti nezaboravan poklon... “Praznik” je priča o majci koja i smrti radi sve za svoje dete.

Igor Ivanišević nam stiže sa debitanskom pričom.“Gong” je gotski horor (ne bih se začudio da su spisatelju uzori Vajld i Po) o neumitnom protoku vremena i ma kakvu mi uobrazliju stvorili ogledalo će uvek videti istinu.

Ivica Milarić već ima desetak objavljenih priča na raznim mestima, a ovde nam stiže sa pričom „Tetsuo i Čekić” , u kojoj pratimo dvojicu Japanskih ubica koji rešavaju probleme domaćoj porodici, a to su suparnički tabor i nova droga na tržištu koja može da izmeni svet. No, da li će nam se dopasti promene koje nosi supstanca...

Milka Knežević Ivašković tvorac šest romana i nekoliko zbirki nam ovom prilikom stiže s pričom „Poklon za lanjske snegove“ u kojoj je glavna junakinja ludo zaljubljena u svog doktora (očigledno psihjatra), koji se drži na profesionalnoj distanci. Junakinju kroz priču prati Rudolf (za koga više ni sam ne znam dal je brat ili druga ličnost). A da bi sve bilo fino i krasno, naša junakinja pravi plan po kom će zauvek biti jedno sa svojim ljubljenim...

Radoslav Slavnić je još jedan saradnik našeg portala, iza sebe ima jedan roman („Nemezis“), a ovde nam stiže s pričom „Partija“ u kojoj nam kazuje koliko je teško biti drugačije seksualno orjentisan u Srbiji. A ako vas uz to pritiska užas jedne noći, život može postati neiždrživ, baš takav slučaj je sa glavnim junakom ove priče Markom. Uz sve to svaka novogodišnja noć nosi i igru sa sobom, igru na život i smrt. Pred Markom je iskušenje koje će ga dovesti dotle da bira ostati čovek ili i sam postati monstrum...

Saša Robnik je poznat po svojoj zbirci priča („Anđeli na kocki šećera“). Ovde nam donosi pripovest „U magli“ u kojoj se dva prijatelja voze pustopoljinom Romanije, no umesto laganog puta kući ulaze u zonu sumraka. Put će ih odvesti ravno s onu stranu života/smrti...

Stevan Šarčević je zastupljen u više zbirki kratkih priča. A u tortu je umesio dve priče. “Frekvencija” nas vodi u sud gde optuženi roker deluje kao da nade nema (optužba glasi: muzikom naveo na samoubistvo više ljudi). A onda obrt, čudesna advokatica ga ipak izvlači. Ako ste mislili da advokatica neće imati randevu sa đavolom i tu ste grdno pogrešili (jer logično spasila je krivca)... “Ponoćna zvona” su priča o studentu koji je šmokljan, a biva pozvan na novogodišnju žurku od strane žešće ribe. Njegov dolazak je odmah primećen i tako vođen sigurnom rukom domaćice, odveden putem alkohola i orgija, ali to nije sve...

Nadam se da nisam previše otkrio i da ćete i sami pročitati ove sjajne i raznovrsne priče. Ovde imate dostupan potpuno besplatan primerak



Srećna nova godina
Pojedite tortu, ali pazite možda još nešto diše u njoj.